Godinasma smo tolerisali nekontrolisanu seču šuma, bacanje smeća u rekama, parkovima, dopuštali investitorima i privrednicima da zagađuju, ne kažnjavajući ih, pri tom ih još subvencionisali samo da zapošljavaju što više ljudi na minimalcu, da bi potom počeli i reke da nam oduzimaju stavljajući ih u svoje privatne cevi. To nas je dovelo do toga da su naši gradovi među najzagađenijim u svetu, da naši državljani udišu najnekvalitetniji vazduh, da veliki broj umire od posledice zagađenja. Ekološka svest se polako podiže, počinje da se brani lokal, građani se organizuju i sprovode brojne akcije za očuvanja životne sredine u svom okruženju. Kako bi se nešto promenilo na bolje što se ekologije tiče krenulo se od najmanje jedinice, lokala ka vrhu.
Nažalost godinama se toleriše nasilje navijačkih grupa, podstiče se nasilje u medijima, pogotovo na tv kanalima sa nacionalnom frekvencijom koji u svojoj programskoj šemi nemaju prostora za kulturi, obrazovni, vaspitni sadržaj, ali imaju za rijaliti koji izvlači ono najgore iz ljudi. Kao što se glava okretala na nicanje divljih deponija, tako se glava okreće i na porast porodičnog, vršnjačkog nasilja, kao i nasilja nad ženama. Funkcioneri, predstavnici javne vlasti ne neguju kulturu dijaloga, već upadaju jedni drugima u reč, koriste rečnik ulice, vrše fizičko i psihičko nasilje nad podređenima. U takvom društvu bes, frustracija i pravo jačeg dominiraju te se u svim sferama pospešuje nasilje. Nažalost škola kao vaspitno-obrazovna institucija se pokazala kao nemoćna da suzbije svaki vid nasilja, kako vršnjačkog, među zaposlenima tako i na relaciji zaposleni – učenik. Prvi decembar je dan kada kao društvo moramo stati na put nasilju, kada tražimo od države da sprovodi zakone koje su predstavnici građana izglasali u skupštini, tražimo da se vinovnici kazne, da se sprovede i održava red. Kako bi mere bile delotvorne u kreiranju zdravog društva baziranog na međusobnom uvažavanju, poštovanju i toleranciji, neophodno je određene zakone izmeniti i kazne pooštriti. Kako ne bismo pored najzagađenijeg vazduha dobili i najzagađenije društvo, neophodno je da svi i učenici i roditelji i prosvetni radnici, odnosno svi građani naše zemlje stanu jedni uz druge kako bismo iskorenili nasilje u našem okruženju, ustanovi, državi. Ovo je tema koja se tiče svih nas, za kvalitetan zdrav život neophodna je zdrava sredina i čista priroda, kao i zdravo društvu koje stoji na čvrstim temeljima tolerancije, poštovanja, razumevanja, uvažavanja. Danas se u gradovima širom Srbije moramo okupiti svi ujedinjeni i roditelji i učenici i prosvetni radnici i pozicionari i opozicionari kako bismo skrenuli pažnju na temu nasilja u vaspitno – obrazovnim institucijama, jer kako bismo rešili problem nasilja moramo svi zajedno da učestvujemo u prevenciji i suzbijanju istog. Ne postoje razne forme pružanja podrške žrtvama nasilja i apelovanje na državne organe da suzbijanje nasilja u školi bude prioritet, osim potpune obustave nastave. Samo ujedinjeni možemo da radimo na suzbijanju nasilja u društvu i razvijanju i negovanju kulture dijaloga.